Otac Lankester Merin misli da je bacio brz pogled na lice Zla. Nakon Drugog svetskog rata, Merrina nemilosrdno proganjaju sećanja na zločine neizrecive brutalnosti izvršenih nad nedužnim ljudima u njegovoj parohiji za vreme rata. Probudivši se iz horora koji je video, misleći da ga je vera u bližnjeg svoga i vera u Svemoćnog napustila, on više ne može za sebe reći da je Božji čovek.
Merin putuje daleko od rodne Holandije u očajničkom pokušaju da zaboravi i pobegne od zla kojem je tamo bio svedok. Dok boravi u Kairu, u Egiptu, prilazi mu kolekcionar retkih antikviteta sa predlogom da učestvuje u arheološkom iskopavanju u regionu Turkana. Oni su iskopali nešto sasvim izuzetno i neobično... hrišćansku vizantijsku crkvu iz 5. veka, mnogo pre nego što je hrišćanstvo doseglo tlo istočne Afrike i u neobjašnjivo savršenom stanju - kao da je zakopana neposredno nakon što je sagrađena. Kolekcionar želi da, Merin, arheolog obrazovan na Oksfordu, pronađe drevne mošti skrivene u crkvi pre nego što to urade Britanci. Zainteresovan, Merin prihvata posao. Ali ispod crkve spava nešto mnogo starije i pakosnije, čekajući da se probudi. Kad arheolozi započnu otkopavanje, čudne stvari počinju da se dešavaju, i lokalni radnici Turkane odbijaju da uđu u mesto iskopavanja.
Stvari se samo pogoršavaju, rezultujući ludilom i smrću. Merin bespomoćno posmatra kako se svirepost rata ponavlja nad još jednim nevinim selom - svireposti za koje se nadao i molio da ih više nikad ne vidi. Krv nedužnih slobodno teče zemljom istočne Afrike, ali horor je tek počeo. Na mestu gde je Zlo rođeno, Merin će konačno videti njegovo pravo lice
![]() | ![]() ![]() ![]() ![]() |